Napisao Dule Marinković
Objavljeno 12. januara 2014. godine
Koliko je samo trebalo “političke umešnosti”, koliko samo političkih trikova, odstupanja od zakona, moljakanja – kako bi se 2006. godine usvojio Ustav Republike Srbije. U vreme u kome je, proživljavajući opštu bahatost elite u procesu tranzicije ka kapitalizmu, već dobrano opalo interesovanje ljudi za odluke političkog vrha. U vremenu koje prate neuspeli izbori za predsednika Republike – tri puta zaredom – te konačni izbor prvog čoveka Srbije, po ukidanju cenzusa za izlaznost, sa izlaznošću od 47%. Na posletku je Ustav izglasan, na dvodnevnom referndumu, uz izlaznost od 57%[1] [53% od ukupnog broja upisanih birača glasalo je ZA]. Treba dodati i to da je celokupna elita bila angažovana na agitaciji za Ustav, od sitnih partijaca – direktora javnih opštinskih preduzeća – do patrijarha SPC. Nekolicini parlamentarnih stranaka koje su se protivile ovakvom ustavu više je smetala preambula ustava i prvi član nego li celokupnost ustavnog rešenja.[2] Dakle, porođajne su muke bile to srpske elite da usvoje lex fundamentalis, u koji će uvrstiti nove stare institute [privatnu svojinu, nacionalnu orijentisanost Republike, pravo na rehabilitaciju i restituciju, monarhističke državne simbole] i na posletku reklamu koja je isticana u prvi plan “sačuvajmo naše Kosovo”.
Objavljeno 12. januara 2014. godine
Koliko je samo trebalo “političke umešnosti”, koliko samo političkih trikova, odstupanja od zakona, moljakanja – kako bi se 2006. godine usvojio Ustav Republike Srbije. U vreme u kome je, proživljavajući opštu bahatost elite u procesu tranzicije ka kapitalizmu, već dobrano opalo interesovanje ljudi za odluke političkog vrha. U vremenu koje prate neuspeli izbori za predsednika Republike – tri puta zaredom – te konačni izbor prvog čoveka Srbije, po ukidanju cenzusa za izlaznost, sa izlaznošću od 47%. Na posletku je Ustav izglasan, na dvodnevnom referndumu, uz izlaznost od 57%[1] [53% od ukupnog broja upisanih birača glasalo je ZA]. Treba dodati i to da je celokupna elita bila angažovana na agitaciji za Ustav, od sitnih partijaca – direktora javnih opštinskih preduzeća – do patrijarha SPC. Nekolicini parlamentarnih stranaka koje su se protivile ovakvom ustavu više je smetala preambula ustava i prvi član nego li celokupnost ustavnog rešenja.[2] Dakle, porođajne su muke bile to srpske elite da usvoje lex fundamentalis, u koji će uvrstiti nove stare institute [privatnu svojinu, nacionalnu orijentisanost Republike, pravo na rehabilitaciju i restituciju, monarhističke državne simbole] i na posletku reklamu koja je isticana u prvi plan “sačuvajmo naše Kosovo”.
U tom Ustavu, kao rešenje u vezi sa raspisivanjem
izbora za narodne poslanike, a opet u vezi sa tim ko ima pravo da ih raspiše,
stoji:
Izbore za narodne poslanike raspisuje predsednik
Republike, 90 dana pre isteka mandata Narodne skupštine, tako da se izbori
okončaju u narednih 60 dana.
(Ustav Republike Srbije, član 101. stav 1.)
Izbore za narodne poslanike više de facto ne raspisuje ni predsedništvo stožerne stranke u vlasti,
kao što je to bio svojevrsni džentlmenski dogovor partijskih prvaka prethodnih
vlada. Danas te izbore raspisuje jedan čovek. Neustavno je to jedino u tome što
taj čovek nije predsednik Republike, kako stoji u Ustavu, već prvi
potpredsednik vlade. “Čovek koji mnogo
više vidi”, kako stoji u saopštenju Srpske napredne stranke.
“Potpredsednica SNS i ministarka energetike, razvoja i
zaštite životne sredine Zorana Mihajlović izjavila je u intervjuu FoNetu da će
u donošenju odluke SNS o vanrednim parlamentarnim izborima presudno biti
mišljenje predsednika stranke Aleksandra Vučića, jer je to "čovek koji
mnogo više vidi" od ostalih članova.”[3]
Kao da je bilo juče ono vreme kada je pomenuti prvi
potpredsednik, onda kao narodni poslanik, na ovome slične ispade ranijih vlada,
ustajao i objašnjavao kako je to školski primer protivustavnih delatnosti, te
da je to vidljivo čak i studentima prve godine pravnih fakulteta. Praksa po
kojoj se pod noge baca svojevrsno sveto pismo elite, nastavljena je svemoćnošću
trećeg po redu najvišeg tela u odlučivanju najuticajnije partije u Srbiji
[predsedništvu], te svemoćnom ulogom, ovog puta prvog po funkciji a ne po
potpredsedavanju, g. Aleksandra Vučića. Najpre je predsedništvo SNS smenjivalo
predsednike opština, a sada se sprema i da raspiše vanredne parlamentarne
izbore, samo još da dobiju zeleno svetlo svog vođe.
Ovo više nije čak ni diktatura manjine.
Ukoliko imamo situaciju u kojij jedan čovek koji nije prvi ni u čemu, osim u
svojoj stranci, a odlučuje o svemu, onda je jasno da je to predvorje diktature
jednog čoveka.
[1] Prvog dana glasanja odazvalo se 18,03% birački
sposobnog stanovništva. Tog dana su
lideri vodećih partija agitovali na izlaznost stvarajući atmosferu eventualne
katastrofe ukoliko Ustav ne dobije potrebnu većinu.
[2] Liberalnodemokratska partija, Liga socijaldemokrata
Vojvodine, Građanski savez Srbije i Socijaldemokratska unija pozvale su
građanstvo da bojkotuje referendum.